DANTE ALIGIJERI
Dante je rodjen 1265. godine u Firenci, u uglednoj gvelfskoj porodici. Majka mu je umrla neposredno po njegovom rodjenju tako da je odrastao sa ocem i njegovom drugom zenom.
Stekao je najbolje moguce obrazovanje tog vremena, a dok je ishao u shkolu u jednom franjevachkom manastiru pocheo je da pishe poeziju i sprijateljio se sa Gvidom Kavalkantijem i drugim pesnicima tog doba. Takodje se borio u mnogim bitkama protiv Aretinaca i drugih neprijatelja Firence.
Kao devetogodishnjak prvi put je sreo Beatrichu Portinari. Ponovo ju je sreo devet godina kasnije i taj susret je u mnogome odredio njegov knjizevni put.
Izmedju 1295. i 1302. godine Dante je uchestvovao u politichkom zivotu Firence i u tom periodu je zauzimao mnoga znachajna mesta u gradskoj upravi. Bio je veliki protivnik pape Bonifacija VIII i njegove politike. Boreci se da ochuva nezavisnost Firence od pape, Dante je stao na stranu gibelina i mnogi od vodja zavadjenih stranaka su bili prognani iz grada. U sukobu izmedju porodice Cherki, koja je okupljala siromashnije gradjane Firence, i porodice Donati, koja je imala podrshku pape i bogatih slojeva, Dante je stao na stranu Cherkija i kao njihov izaslanik ishao u Rim da bi pokushao da ubedi papu da ostavi Firencu na miru. Bonifacije je, medjutim, poslao u Firencu Sharla di Valoa koji je savladao Cherkije pa su oni i njihove pristalice, a medju njima i Dante, postali predmet osvete Donatija. Dante je 1302. u odsustvu osudjen na visoku novchanu kaznu, izgnanstvo iz Toskane i izbacivanje iz javnih sluzbi. Neshto kasnije je presuda promenjena u dozivotno progonstvo i smrt na lomachi ako bude uhvacen.
Dante je uchestvaovao u nekoliko pokushaja porazene stranke da zauzme Firencu, kao i u pokushaju cara Henrika Luksemburshkog da uchini isto ali nijedan nije uspeo. Dante je 1315. godine odbio amnestiju koju su mu ponudili Donati i sledece godine otishao u Veronu. Odatle je preshao u Ravenu gde je i umro 1321. godine.
Njegovo najvece delo, Bozanstvena komedija je nastalo poslednje. Ostala Danteova dela su:
-Novi zivot (Vita nuova) - pricha o njegovoj ljubavi prema Beatrichi
-Rime (Rime) - kanconijer o ljubavi
-Gozba (Convivio) - nedovrshene rasprave o pesmama pisane na narodnom jeziku
-O pisanju na vulgarnom jeziku (De vulgari eloquentia) - nedovrshena rasprava o narodnom jeziku
-O monarhiji (De monarchia) - Danteovo vidjenje monarhije kao oblika vlasti. Delo je proglasheno za jeretichko i spaljeno je 1329. godine
-Poslanice (Epistole) - Trimaest pisama poznatim ljudima tog doba
-Ekloge (Ecloge) - Odbrana narodnog jezika
-Prigovor na vodu i zemlju (Questio de aqua et terra) - Dokaz da je vodena povrshina uvek niza od kopna
-Bozanstvena komedija (La Divina commedia) - pisana od 1307. do pred smrt. Dante opisuje svoj put kroz Pakao, Chistilishte i Raj.
Dante je rodjen 1265. godine u Firenci, u uglednoj gvelfskoj porodici. Majka mu je umrla neposredno po njegovom rodjenju tako da je odrastao sa ocem i njegovom drugom zenom.
Stekao je najbolje moguce obrazovanje tog vremena, a dok je ishao u shkolu u jednom franjevachkom manastiru pocheo je da pishe poeziju i sprijateljio se sa Gvidom Kavalkantijem i drugim pesnicima tog doba. Takodje se borio u mnogim bitkama protiv Aretinaca i drugih neprijatelja Firence.
Kao devetogodishnjak prvi put je sreo Beatrichu Portinari. Ponovo ju je sreo devet godina kasnije i taj susret je u mnogome odredio njegov knjizevni put.
Izmedju 1295. i 1302. godine Dante je uchestvovao u politichkom zivotu Firence i u tom periodu je zauzimao mnoga znachajna mesta u gradskoj upravi. Bio je veliki protivnik pape Bonifacija VIII i njegove politike. Boreci se da ochuva nezavisnost Firence od pape, Dante je stao na stranu gibelina i mnogi od vodja zavadjenih stranaka su bili prognani iz grada. U sukobu izmedju porodice Cherki, koja je okupljala siromashnije gradjane Firence, i porodice Donati, koja je imala podrshku pape i bogatih slojeva, Dante je stao na stranu Cherkija i kao njihov izaslanik ishao u Rim da bi pokushao da ubedi papu da ostavi Firencu na miru. Bonifacije je, medjutim, poslao u Firencu Sharla di Valoa koji je savladao Cherkije pa su oni i njihove pristalice, a medju njima i Dante, postali predmet osvete Donatija. Dante je 1302. u odsustvu osudjen na visoku novchanu kaznu, izgnanstvo iz Toskane i izbacivanje iz javnih sluzbi. Neshto kasnije je presuda promenjena u dozivotno progonstvo i smrt na lomachi ako bude uhvacen.
Dante je uchestvaovao u nekoliko pokushaja porazene stranke da zauzme Firencu, kao i u pokushaju cara Henrika Luksemburshkog da uchini isto ali nijedan nije uspeo. Dante je 1315. godine odbio amnestiju koju su mu ponudili Donati i sledece godine otishao u Veronu. Odatle je preshao u Ravenu gde je i umro 1321. godine.
Njegovo najvece delo, Bozanstvena komedija je nastalo poslednje. Ostala Danteova dela su:
-Novi zivot (Vita nuova) - pricha o njegovoj ljubavi prema Beatrichi
-Rime (Rime) - kanconijer o ljubavi
-Gozba (Convivio) - nedovrshene rasprave o pesmama pisane na narodnom jeziku
-O pisanju na vulgarnom jeziku (De vulgari eloquentia) - nedovrshena rasprava o narodnom jeziku
-O monarhiji (De monarchia) - Danteovo vidjenje monarhije kao oblika vlasti. Delo je proglasheno za jeretichko i spaljeno je 1329. godine
-Poslanice (Epistole) - Trimaest pisama poznatim ljudima tog doba
-Ekloge (Ecloge) - Odbrana narodnog jezika
-Prigovor na vodu i zemlju (Questio de aqua et terra) - Dokaz da je vodena povrshina uvek niza od kopna
-Bozanstvena komedija (La Divina commedia) - pisana od 1307. do pred smrt. Dante opisuje svoj put kroz Pakao, Chistilishte i Raj.