macinger84 ::Mozda jednog dana. Nesto me ne vuce da citam domace pisce. Neznam zasto.
I ja sam prije imala dosta loš stav općenito o piscima iz ovih krajeva, ali onda sam promijenila ploču. Jednostavno ih ne trebaš uspoređivati sa stranim piscima i tada otkriješ da i mi imamo jako dobre i kvalitetne pisce. Ali ništa na silu! Ako sada osjećaš neku odbojnost prema domaćim piscima, sumnjam da ćeš nakon silom pročitane neke knjige promijeniti mišljenje... Zato samo polako
Eh, a sada o Kišu. Evo, upravo sam završila čitanje i jako sam zadovoljna! Toliko da planiram pročitati još nešto od njega... Prije možda godinu-dvije pokušala sam baš Rane jade pročitati, ali nije mi išlo... I da nije ovog kluba, možda joj se nikada ne bih ni vratila. Ali sad mi je jako drago da sam ju pročitala
Za mene je to bila knjiga puna kontrasta: sreća - tuga, uz to i smijeh - plač, prošlost - budućnost, rat - mir... I puna boja i mirisa (što davno nisam doživjela čitajući knjigu).
Za početak ću samo izdvojiti nekoliko priča koje su ostavile najveći dojam na mene, a kasnije, kad svi pročitate, možemo razviti i neku raspravu...
Ulica divljih kestenova Vrišti od nostalgije; točno mogu zamisliti Andreasa u trenutku kada se vratio u mjesto svog djetinjstva... prošle su godine i svega ono što je bilo spremljeno u njegovo sjećanje više nema. Sve se promijenilo do neprepoznatljivosti, a on se uporno želi vratiti u djetinjstvo, pronaći svoju ulicu, kuću... prepoznati kestenove!
MačkePriznajem, uz ovu priču sam plakala; tako je kratka, a tako snažna. Nisam uopće očekivala tako nešto! Onaj dio kad kaže: "Nema pravde na svetu" i onda uzme kamen
Stvarno pretužno! (A možemo raspraviti o tome je li i bezosjećajno?)
Dečak i pas. Pas koji govoriIzgleda da su me se dojmile baš ove sa životinjama! Ovdje mi je jako zanimljiv način pisanja, koji nisam odmah ni skužila
Baš mi je lijepo opisana ta ljubav psa prema djetetu, a i obrnuto...
Mixiii ::A zapravo je bas fina knjizica, ne preterano opsirna, ali je potrebno malo se udubiti u reci autora, nije bas lako citljiva. Dopada mi se stil pisanja kao i sama tema knjige.
Slažem se! Meni je u nekim trenucima baš bila laka za čitanje, a u nekima sam se morala vraćati na pročitano jer mi baš i nije bilo sve jasno... Ali stvarno mi se sviđa stil pisanja, to što je pripovjedač čas u 1., čas u 3. licu, a onda čak i pas